Socijalna su prava utvrđena u Europskoj socijalnoj povelji (ETS, broj 163), posebno uključujući pravo na socijalnu zaštitu (Članak 12.), pravo na socijalnu i medicinsku pomoć (Članak 13.) te pravo na dobrobit koju pružaju službe sustava socijalne skrbi (Članak 14.). Provedba ovih prava smanjuje rizik od isključenosti iz društva i marginalizacije te direktno pridonosi ostvarivanju prava osoba s invaliditetom na neovisnost, društvenu integraciju i sudjelovanje u životu zajednice (Članak 15.). Socijalna je skrb djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku kojom se osigurava i ostvaruje pomoć za podmirivanje osnovnih životnih potreba socijalno ugroženih, nemoćnih i drugih osoba koje one same ili uz pomoć članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i drugih okolnosti.

Prilikom ostvarivanja socijalne skrbi može se govoriti o dvije kategorije korisnika. Prvi su oni koji se smatraju siromašnima zbog toga što nemaju vlastitih prihoda ili su ti prihodi manji od propisanih cenzusa, odnosno nedostatni su za podmirenje osnovnih životnih potreba. Druga je kategorija ona koja socijalnu skrb ostvaruje u svrhu zadovoljavanja specifičnih potreba, nastalih uglavnom zbog invaliditeta, starosti, psihičke bolesti, ovisnosti i drugo. Socijalna zaštita uključuje naknade socijalnog osiguranja i socijalne pomoći te socijalne usluge. Uglavnom obuhvaća sve mjere kojima je cilj zaštita ranjivih skupina. Socijalne usluge uključuju i socijalnu akciju kao aktivnost usmjerenu na promicanje prava korisnika i povezivanje svih pružatelja socijalnih usluga u lokalnoj zajednici s ciljem podizanja kvalitete života socijalno osjetljivih skupina. Sve veću važnost imaju izvaninstitucijske usluge u lokalnoj zajednici, među kojima ističemo: savjetovanje i pomaganje, obiteljsku medijaciju, pomoć i njegu u kući, stručnu pomoć obitelji, ranu intervenciju, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i obrazovanja, dnevni boravak te stručnu pomoć u obavljanju poslova i zapošljavanja osoba s invaliditetom.

S obzirom na to da su u mnogim lokalnim zajednicama izvaninstitucijske usluge nedovoljno razvijene, mnoge osobe s invaliditetom od sustava socijalne zaštite ne mogu ostvariti odgovarajuću dobrobit i zadovoljiti svoje potrebe. Stoga je zadatak lokalne zajednice osigurati preduvjete za razvoj neophodnih socijalnih usluga za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, pri čemu je posebnu pozornost potrebno posvetiti obiteljima koje su, također, pod velikim socijalnim i zdravstvenim rizikom.

Projektom „Mi to možemo“ predviđeno je osiguravanje usluge osobne asistencije osobama s invaliditetom koje nisu u mogućnosti obavljati obične svakodnevne zadatke.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Razvojnog europskog centra inicijativa.