Zajednica se, tijekom povijesti, prema osobama s invaliditetom odnosila različito, ovisno o stupnju ekonomskog i kulturnog razvoja i niza drugih okolnosti, od potpuno nehumanog odnosa i stigmatizacije, ignoriranja i pasivnog stava, do integracije i jednakih mogućnosti. Osobe s invaliditetom tijekom povijesti bile su u marginaliziranom, podređenom položaju, te nisu imale prilike ravnopravno sudjelovati u svim sferama društvenog života (političkog, gospodarskog i socijalnog). Promjene u suvremenom društvu, naročito zadnjih tridesetak godina, poput svjetske globalizacije, ali i nove spoznaje u društvenim znanostima o mogućnostima osoba s invaliditetom utjecale su na promjenu stavova prema osobama s invaliditetom i stvaranja novih uvjeta za poboljšanje njihova položaja u društvu. Stav se stječe kroz interakciju sa socijalnom okolinom, a društveni običaji i kulturne norme igraju važnu ulogu u određivanju stavova. Istraživanja su pokazala nekoliko zajedničkih elemenata stavova: Stavovi građana prema osobama s invaliditetom; stavovi se stječu kroz direktno ili indirektno iskustvo, interakciju i događaje vezane uz osobe s invaliditetom. Istraživanja pokazuju da djeca oblikuju stavove prema osobama s invaliditetom već od četvrte, odnosno pete godine života te da su ti stavovi najčešće negativni i odbijajući.
Projektom „Mi to možemo“ predviđeno je osiguravanje usluge osobne asistencije osobama s invaliditetom koje nisu u mogućnosti obavljati obične svakodnevne zadatke.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Razvojnog europskog centra inicijativa.
